Mariologija
Marija, majka nade i utjehe
Piše: dr. sc. Ivo Balukčić
Kroz povijest tegobni život i mukotrpan rad, nerijetke neplodne godine popraćene glađu, zarazne bolesti, strahote ratnih vihora i životnih nesigurnosti prisiljava katolički puk da u vjeri traži zaštitu i pomoć više nego li poniranje u samo otajstvo vjere i Marijinu ulogu u djelu ljudskoga spasenja. Stoga je Majka Gospodinova posebno nazočna u hrvatskoj povijesti.
S pravom možemo reći da hrvatsko kršćanstvo počinje, živi i raste s Gospom. U danima nevolje vjerni hrvatski puk doživljava u Mariji 'svetu Mati milosti', svetu Mati slobode' najvjerniju Odvjetnicu, Zagovornicu i Kraljici Hrvata, a na poseban način nalazi u njoj revnu Majku i Tješiteljicu u trenucima ojađenosti. Brojna svetišta, crkve, slike, kipovi, zavjetni darovi, umjetnička djela samo su vanjski izraz onoga što hrvatski vjernički puk osjeća prema svojoj nebeskoj Majci. Branimir Jelić kroz stihove Himne Gospi velikoga Hrvatskog zavjeta to izražava ovako: "Spomen slave pokraj Knina, velik Zavjet sred Solina, znak pobjede iznad Nina. Za Hrvate moli Sina. Zvonimir Ti pralik diže, Jelena Ti crkvu gradi, ta baština do nas stiže, preuzeše zavjet mladi. Od Trsata do Aljmaša, Ti si majko, snaga naša; od Poreča do Škrpjela svetišta su tvoja bijela. Olovo, Sinj i Tekije, svud nas tvoje ljubav grije, Brijeg Široki i Kondžilo štitilo je tvoje krilo. Bistrica kraj Zagreb grada, naše sloge nova nada, ti si sunce usred tmina za Hrvate moli Sina."
Vrijeme u kojem živimo s njemu svojstvenim izazovima izgleda kao doba pomutnje. Brojni su i zabrinjavajući znakovi u svijetu koji rađaju razočaranjem, beznađem i strah od budućnosti. Sutrašnjica se često prikazuje kao nešto tmurno i nesigurno. Među mnogim zabrinjavajućim znakovima današnjeg vremena možda na prvo mjestu stoji gubitak vjere što dovodi do unutarnje praznine iz koje se više ne vidi pravi smisao života. Dok današnje moderno ili kako neki vole reći post - moderno vrijeme s jedne strane obećava individualnu sreću utemeljenu na ekonomskom blagostanju, s druge strane svjedoci smo razočaranja izazvanog ovim lažnim očekivanjima. Tehničko društvo dalo je više prigode za uživanje, ali ono teško uspijeva pružiti radost. Poznati duhovni pisaca, umjetnik i profesor na nekoliko rimskih crkvenih učilišta isusovac Marko Ivan Rupnik analizirajući duhovno ozračje u kojem živi današnji čovjek u knjizi U vatri gorućeg grma - uvođenje u duhovni život ističe i ove misli: "Moderno društvo je proizvelo opredmećenu kulturu, kulturu stvari. Međutim onaj strogo duhovni dio u čovjeku kao što je dimenzija razuma, ljubavi, ljudske duše, ostao je hendikepiran, lišen ostvarenja. Tako se može reći živimo u društvu pretrpanim stvarima, a ljudi su razočarani i nesretni. Ne gleda se zato više utjeha koja proizlazi samo iz stvari, posjedovanja, nego se, zajedno s potrošačkim užitkom, traži zadovoljenje u svijetu odnosa i u svemu onome što je za njega tipično, osobito u psihičkom i duhovnom svijetu.
Izumljeno je tako pravo umijeće vježbanja odnosa, posvješćivanja odnosa, ali ono je ipak više umišljaj i uvjerenje da smo u odnosu nego što to stvarno nadilaženje granica vlastitog ja, egzistencijalno priznanje drugoga i usmjeravanje vlastitih životnih energija prema njemu. Pored svih psiholoških vježbi i psihičkih pozornosti, svjedoci smo također velikoga tržišta para-religioznoga, čega je jasan znak širenje sekti. Zajednički nazivnik svih ovih ponuda je jaki naglasak na utjesi i na samoostvarenju. No, ne možemo zanijekati da je, unatoč tome, čovjek krajnje razdražljiv i nesposoban za istinski odnos koji uzima u obzir objektivnost drugoga i kao takvoga ga priznaje." Katolička Crkva nudi Marijin primjer kao odgovor i na probleme s kojima se susreće i današnji čovjek. U primjeru Marijin života Djevice i Majke, vjernice i suradnice u Božjem naumu spasenja koja se je potpuno predala Boga te njegovu 'riječ čuvala i razmatrala u svom srcu' Crkva nudi i recept za potpuno ljudsko ostvarenje i istinsku sreću.