Župni listić
Župna kronika
Kolovoz 2013.
Autor: Ivan Balukčić / komusina-kondzilo.net
Kolovoz u Komušini - mjesec povratka Gospi Kondžilskoj
Na početku euharistijskog slavlja povodom posvete kapele i krizme na Kondžilu, Vinko kard. Puljić iznio je opažanje kako se većina onih koji su stigli na Kondžilo smjestila u sjeni nove kapele. Nova zavjetna kapela, stilizirani okvir koji predstavlja prekrižene Marijine ruke, sjena koju je kapela stvorila i u čiji su hlad stali mnogi, stvorila je simboličnu sliku koja govori da su Komušanci došli svojoj majci Gospi od Kondžila u zagrljaj, pod njene skute, vratili se iz stranog svijeta. Tako biva svakog kolovoza, sinovi i kćeri Komušine vraćaju se svojoj nebeskoj majci, vraćaju se svojoj rodnoj grudi.
Komušanci ne zaboravljaju svoje poginule, ne zaboravljaju svoje obljetnice. Tako je i ove godine, 10. kolovoza obilježen spomendan branitelja koji su svoje živote položili za komušansku grudu. Takoer, istog dana obilježena je i obljetnica posvete crkve. Sveto misno slavlje predvodio je mons. Ivan Hren, kanonik Zagrebačke nadbiskupije.
Nakon euharistije okupljeni vjernici uputili su se prema mjestu gdje se nalazila stara župna crkva, a danas mjesto koje nazivamo Kalvarija. Na ovom mjestu nalazi se spomen park svih poginulih u Domovinskom ratu, kao i onih koji su svoje živote izgubili u ostalim ratovima. Jednostavan, svečan i dostojanstveni bio je čin sjećanja i odavanja počasti poginulima, kroz molitvu i pjesmu "Ave Maria". Vijence podno zvonika, na kojem su upisana imena poginulih Komušanaca iz Domovinskog rata, položili su članovi Bojne Komušina.
Navečer, u 18 sati, na Kalvariji je započeo, već tradicionalni, komušanski križni put kojim se sjećamo žrtve naših poginulih branitelja. Na samom početku župnik don Anto Ćosić prisjetio se i pok. preč. dr. Ive Balukčića, koji je svake godine predvodio komušanski križni put od Kalvarije prema Kondžilu, te zamolio okupljene neka se i njega spomenu u svojim molitvama. Ovogodišnji križni put predvodio je komušanski svećenik Roland Jelić.
Slijedećeg dana na Kondžilu služena je sveta misa povodom posvete nove zavjetne kapele. Također, sakrament krizme primilo je petero krizmanika. Euharistijsko slavlje predvodio je uzoriti Vinko kardinal Puljić, vrhbosanski nadbiskup. Na kraju svete mise kardinal Puljić blagoslovio je novu zavjetnu kapelu. Kumovi kapele su Franjo i Marica Jurić, župljani naše župe.
Kroz trodnevnicu, u ponedjeljak 12. kolovoza. i utorak 13. kolovoza, sveta misna slavlja predvodili su u našoj župnoj crkvi Slađan Ćosić, diplomat Svete Stolice u Čadu te Anto Gavrić, provincijal Hrvatske dominikanske provincije. Važno je naglasiti kako je u našoj župi obavljeno i jedno krštenje. U ponedjeljak, sakrament krštenja primila je Leona Balukčić.
U srijedu, 14. kolovoza, posljednjeg dana trodnevne priprave za svetkovinu Velike Gospe, našu župu ponovno je pohodio Vinko kardinal Puljić. Pred večernju svetu misu, kardinal Puljić predvodio je krunicu pred likom Gospe Kondžilske, a u 18 sati započelo je euharistijsko slavlje, tzv. bolesnička misa, u kojoj se spominjemo svih onih u bolesti, svih onih potrebitih.
Na početku propovijedi kardinal Puljić parafrazirao je misli pape Franje:
"Želimo poći u život zajedno, ti i ja. Ti - kao majka, ja - kao tvoje dijete. Kročimo zajedno, vjerujmo zajedno. Želim rasti u toj vjeri, želim moliti s tobom zajedno. Želim se boriti u životu zajedno, želim pobjediti s tobom u životu, zajedno. Gospo Kondžilska, uvijek s tobom, ti i ja, tvoj sin, tvoje dijete. Kao što si svoga sina vodila u hram, danas te molim, vodi i mene i svakog ovog hodočasnika, vodi k Ocu. Ocu čiju si riječ tako vjerno čuvala, čuvala i izvršavala, da i ja izvršim u svom životu i svaki od nas ovdje prisutnih, da izvrši svoje poslanje. Zato molim te, u ime svih ovih hodočasnika, posveti mene, posveti svakog čovjeka, posveti naše vrijeme, naš rad i sve ono što imamo. Sve to stavljamo u tvoje ruke. To prenesi Ocu. Ovo su misli pape koje je on izrekao u svetištu u Brazilu. Ja ih ovdje želim uprisutniti, u ovom svetištu Kondžilu, jer želimo prihvatiti Krista jer on je glavni, jer nas Marija vodi k Isusu."
Kardinal hrabri svojim riječima: "Zlo postoji. Mi smo svjesni toga, uvuklo se u našu povijest, ali zlo nije jače od Boga . Zato ne smijemo gubiti nadu, zato moramo se iz ovog svetišta se vratiti zračeći nadom i to radosnom vjerom u Boga. Čuli smo, Krist je pobjedio i smrt i grijeh zato idemo k njemu. Zato ga tražimo, zato ga želimo susresti, želimo ga doživjeti jer Marija nas vodi k Isusu."
Kardinal Puljić upozorava na surogate sigurnosti, ovisnosti, lažne idole koji zamagljuju ljudski život, stvari koje čovjekovu dušu ostavljaju praznom i ogorenom, na putu u besmisao. Upućuje nas da nam Marija bude uzor: "Kršćanin ne smije nikad biti ojađen, predat besmislu, pogotovo ne smije biti pesimist. Odakle izvor optimizma nama kršćanima? To je povjerenje u Boga. Marija nas uči povjerovati u Boga. Čuli smo u Evanelju, Isus proglašava blaženima one koji imaju povjerenje u Boga. Koji Božju čuje, po tome je Marija velika. Jer je Božju čula i poslušala, a onda je kasnije začela po Duhu Svetomu. I tu je veličina Marijina, tu je veličina nas vjernika. Božju čuti, Božju slijediti, Božju čuvati, Božju vršiti. Došli smo kucati na Marijina vrata. Vi svi koji ste obilazili sliku, htjeli ste je dodirnuti. Kao da kucate na njezino srce. Ona nas pušta u kuću svoga sina te nam poručuje: Što god vam rekne, činite!"
"Toliko ima gladi meu nama, možda ćete reći: Hvala Bogu, nema one gladi što je bila iza Drugog svjetskog rata. Hvala bogu, ali ima puno gladi. Za čim? Za dobrotom. Toliko je ljudi gladno dobrote, toliko je ljudi gladno ljubavi, toliko je ljudi jednostavno gladno vidjeti nešto lijepo, čestito, plemenito. Glad za dostojanstvom. A znate li koja je glad najveća? Najveća je glad za srećom, najviše ljudi žele biti sretni. Ali zapamtimo, ta glad nema zemaljskog dara da ju može utažiti. Jedini Bog to ljudsko srce može usrećiti. Nije slučajno pjesnik rekao: "O, to ljudsko srce u šaku bi stalo, ma cijeli svijet ga ispuniti ne može, dok ga ne iznjedri Bog." Zato smo došli, zato što smo gladni. Želimo biti sretni. Bože, ispunjaj nas da se osjetimo sretni, jer u tebe vjerujemo, jer se u tebe uzdajemo."
Osvrnuo se i na majke i zatražio Gospin zagovor nad njih: "Gospe ti si majka, vrati dostojanstvo našim majkama, vrati dostojanstvo da se istinski vrednuje taj lijepi dar, taj Božji dar da je majka nositeljica života i da ga rađa i već sam toliko puta rekao, ponavljam: ovo društvo obnovit će velikodušne majke, one će obnoviti ovo društvo jer ona s mlijekom daje dobrotu, ljubav i odgaja čovjeka."
Na završetku, kardinal se osvrnuo i na problem politike unutar hrvatskog naroda, ali i na probleme unutar Crkve: "Kao pastir predano ispovjedam, žalostan sam i ranjen sam jer smo nesložni i u Crkvi i u politici. Nesložni, nije nam važan Isus, nije nam važan narod, nego moj interes. I nismo vjerodostojni. Ovdje te Gospe, molim, da ova tvoja djeca postanu složni, da nas Isus ujedini, ma nema nitko pravo založiti narod radi jednoga interesa, bilo stranke ili ne znam koje druge stvari. Nema nitko to pravo. Isto tako nitko nema pravo u Crkvi založiti vjeru, Isusa Krista, radi interesa. Isus Krist je u centru. Zato želim u ovom svetištu moliti Gospu svim srcem: daj nas učini složnima pa će i te kako s nama morat računati. Nažalost, uvijek će biti Juda, tako da moramo znati dobro, kad jedno stablo pada, stvara veću buku nego ono stablo koje raste. To je tako. Oni koji ruše veću galamu čine, nego oni koji doprinose da vjera i narod opstane. Zato u ovoj svojoj besjedi želim vas ohrabriti, vratimo se jednom jačom vjerom, većim pouzdanjem, iskrenim zauzimanjem da Božja bude na prvom mjestu, tada će itekako drugi na nas računati i s nama računati. Gospe sav ti ovaj narod predajem, predajem ti sve svoje svećenike, redovnike i redovnice, sva duhovna zvanja, predajem sebe u svojoj muci, da istinski budem pastir po Božjem srcu, pomozi nam Marijo da budemo vrijedna tvoja djeca. Amen."
O broju hodočasnika koji su pristigli u Komušinu, teško je govoriti, ali zanimljiva je činjenica da je prilikom pričesti ponestalo hostija što nije bio slučaj prethodnih godina. No, nitko nije ostao uskraćen, te se sveta pričest dijelila u crkvi nakon mise.
Svetkovina Velike Gospe i patron župe Uznesenja BDM u Komušini slijedećeg dana privukli su, ponovno kao i prijašnjih godina, mnoštvo vjernika. Od jutra su mnogi došli poljubiti i dotaknuti čudotvornu sliku Gospe Kondžilske te krenuti za njom u procesiji na brdo Kondžilo. Kao i prethodnih godina euharistiju na Kondžilu predvodio je pomoćni biskup vrhbosanski Pero Sudar.
U propovijedi biskup Sudar govori o Mariji, njezinom životu, njezinim iskušenjima, njenoj vjeri i upućuje nas da slijedimo njen primjer:
"Okupili smo se da još jedanput u ovoj godini vjere da ispovjedimo svoju vjeru gledajući Marijinu vjeru, gledajući plod Marijine vjere s nadom i željom, ali i potvrdom, potrebom, da utvrdimo ono najvažnije u našoj vjeri, a to jest da je Bog ostao vjeran svome obećanju da neće čovjeka ostaviti u vlasti smrti, u vlasti grijeha, u vlasti nestanka.
Danas, mi slavimo, upravo po Mariji i u Mariji taj veliki znak Božje ljubavi, taj veliki znak Božje vjernosti, da je Mariju, kako to s Crkvom vjerujemo, tijelom i dušom uznio na nebesa, uznio u svoju milinu i time mi upravo danas na svojstven način slavimo jedan mali Uskrs. Onaj veliki je kada je Isus uskrsnuo, a ovaj današnji je i naša vjera da je svoju majku uzeo na nebesa i ostao vjeran svome obećanju da će svi oni koji su njegovi, biti tamo gdje je On. Da ovu našu vjeru, ovu vjeru Crkve, koja nam tako treba da bismo ostali ljudi, da bismo ostali Marijina djeca, Bog je htio objaviti i utvrditi. I zato danas jedino to možemo utemeljiti u Božjoj objavi, u Njegovoj riječi, jer tko bi se usudio od ljudi povjerovati da čovjek može uskrsnuti, da čovjek može biti u apsolutnom i u potpunom zajedništvu sa živim Bogom. Nijedna religija, nijedna filozofija, nijedna ljudska misao nije se usudila tako daleko otići, ali je Bog tako duboko i tako sišao među ljude, da nam je objavio."
"I zato danas u prvom misnom čitanju sveti Ivan Apostol, onaj koji je Mariju pratio do zadnjeg dana života, gleda u zanosu otvorena nebesa i šator Božji i kaže: "Pokaza se veliko znamenje: žena odjevena u Sunce, Mjesec joj pod nogama, a oko glave kruna od zvijezda." Da, to je slika, to je prelijepa slika stanja blažene Djevice Marije tijelom i dušom uznesne na nebo. To je slika žene, žene koja je rodila Boga i rađa Crkvu, to je slika one koja je svojom vjerom ostala vjerna do kraja. I to je jedna ta nebeska slika, to je njezina proslava, ona je tu Velika Gospa, velika majka, velika majka vjere, velika majka nade."
"Ne zaboravimo, kad gledamo Mariju na nebo uznesenu, ne zaboravimo na one stepenice, na one stupnje na koje se ona, naprije u svojoj vjeri, u svome povjerenju, u svojoj ljubavi, jednu po jednu penjala, zorila i sazorila. Nije bilo lako prihvatiti Božji poziv. Začeti dijete kojemu se ne zna tko mu je otac. Nije lako bilo biti majka djeteta čiji su život htjeli uzeti čim se rodio. Nije lako bilo bježati u izbjeglištvo, nije se bilo lako vratiti u Nazaret bez ičega. Nije lako biti majka proroka kojeg progone. Nije lako bilo biti majka pod križem sina koji umire. Nije lako bilo u srcu žene sačuvati vjeru i pouzdanje, ali Marija je to izdržala. Marija je tu sazorila. I Marija je time postala i ostala majka vjere, majka koja rađa vjeru po Duhu Svetomu, u srcu vjernika, u srcu braće i sestara svoga Isusa Krista. To je ta Marijina druga slika. I tu smo mi najviše Marijina djeca, sa svim svojim potrebama, sa svim svojim nedaćama, sa svim svojim križevima, sa svim svojim kušnjama."
"Čega se mi imamo bojati? Kako mi ne možemo s nadom i pouzdanjem gledati u budućnost? Naša budućnost je u Božjim rukama. Marija je rekla i ispovjedila u svojoj pjesmi: silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne, prihvati Izraela, prihvati kršćanski narod, prihvati hrvatski narod, slugu svojega, prihvati mene i tebe. Jer nas voli, jer nas želi okruniti vječnom srećom. Zato sestro i brate, učvrsti danas u ovoj godini vjere, pred likom ove čudotvorne Gospe Kondžilske, učvrsti svoju vjeru, zapjevaj pjesmu nad svojim životom. Imaš teškoća, imaš sumnji, imaš križeva. A tko ih nema? Ali ti u svojim sumnjama, ti u svojim teškoćama, ti u svojim problemima nisi sam, nisi zatvoren u nezizlazni krug zla. Ne, taj krug je uništio, razorio, Isus Krist. Mi se ni smrti ne trebamo bojati, jer Marija je primjer da je smrt u Božjim rukama, da se od smrti možemo spasiti, i da nas je Bog oslobodio i zato imamo razloga, imamo puno razloga danas, došavši ovdje, obnovivši svoju vjeru, obnovivši svoju ljubav i obnovivši svoje pouzdanje, da zapjevamo iz dubine duše onu najljepšu pjesmu, pjesmu zahvalnosti: hvala Ti Bože za život, hvala Ti Bože za obitelj, hvala Ti Bože za ovaj hrvatski narod, hvala Ti Bože za ovu zemlju Bosnu i Hercegovinu, hvala Ti Bože za Crkvu, hvala Ti Bože što si Bog, hvala Ti što si nam dao majku Mariju na nebo uznešenu, kao i primjer i dokaz da nismo osuđeni na smrt. Da ćemo vječno živjeti. Amen."
Po završetku euharistijskog slavlja na Kondžilu, procesija sa slikom Gospe Kondžilske uputila se prema župnoj crkvi u koju je slika ponovno vraćena.
Ove godine kreirana je i nova odora nosača čudotvorne slike Gospe Kondžilske. Odora se sastoji od bijele košulje i žute lente koje zajedno čine boje Vatikana, a time simboliziraju privrženost katoličkog naroda Komušine Svetoj Stolici. Na rukavima košulje stoje crveno - bijeli kvadratići (hrvatske kockice) kao simbol pripadnosti hrvatskom narodu. Na žutoj lenti, koja se nosi na lijevom ramenu, na području srca, lik je Gospe Kondžilske. Gospa je na srcu svakom od nosača. Na stražnjoj strani lente stoji natpis "Na čast i diku". Svakome tko nosi sliku Gospe Kondžilske, taj čin je na čast i diku.
Pri povratku slike u župno dvorište nosači slike otpjevali su i zavjetnu pjesmu Gospi Kondžilskoj. Za kraj slijede stihovi pjesme:
Zbogom ostaj Marijo,
zbogom ostaj Djevice,
zbogom ostaj majko naša zagovornice.
Koji smo se molili,
dan i noć se trudili,
i u ovom svetom mjestu zavjet obavili.
Svi sa srcem cvilimo,
što se s tobom dilimo,
milost tvoja, Božja mati, nek nas sve prati.
Doć ćemo ti opeta,
iz cijeloga svijeta,
doć ćemo ti majko mila, Gospo od Kondžila.
Sliku tvoju nositi,
zavjet svet obaviti,
moli za nas, o Kraljice, čista Djevice!
Galeriju fotografija pogledajte pristupom na linkove: Polaganje vijenaca na "Kalvariji" i komušanski križni put - 10.08.2013., Posveta zavjetne kapele i krizma na Kondžilu - 11.08.2013. , Bolesnička sveta misa - 14.08.2013. te Svetkovina Velike Gospe - 15.08.2013.
