O župi
Župa Komušina
Piše: Mr. sc. Juro Babić
Komušina spada u važnija naselja usorskog kraja u sjevernoj Bosni. Smještena je u srednjem toku rijeke Usore koja izvire ispod planine Oćauš i prolazi kroz Teslić, a ulijeva se u Bosnu kod Doboja. Kraj oko rijeke Usore i njezinih pritoka jednostavno se zove Usorom. Od 13. st. Usorom se nazivala i banovina. Naziv Komušina prvi put se spominje u pisanom obliku u prvoj polovici 17. stoljeća. Naime, biskup Jerolim Lučić, biskup Drivasta i apostolski vikar biskupija u Bosanskom Kraljevstvu (1634.-1639.), obavio je pastirski pohod i podijelio sakrament potvrde u župi Kuzmadanj koja je imala svoje sjedište u selu Komušini, 27.rujna 1637. To nipošto ne znači da Komušina i prije nije postojala pod tim imenom. Za vrijeme bosanske samostalnosti treba je tražiti u usorskoj banovini pod imenom Kuzmadanj. Za vrijeme turske vladavine pripadala je tešanjskoj nahiji, u vrijeme Austo-ugarske tešanjskom kotaru, a danas spada u općinu Teslić.
Prvi spomen župe Kuzmadanj nalazi se u popisu samostana i župa godine 1623. koje je objavio fra Bazilije Pandžić. Tada se spominje kao župa samostana Kraljeve Sutjeske. U drugom izvješću iz 1655. koje je biskup Maravić poslao u Rim, spominje se da je Kuzmadanj u distriktu sutješkog samostana. I biskup Nikola Olovčić-Ogramić piše u svom izvještaju iz 1675. da je osobno pohodio Kuzmadanj. U Bosni i Hercegovini tek u 17. st. postoje matice i to u Kraljevoj Sutjesci od 1648. do danas. Sačuvane komušanske matice teku od 1757. Na lijepo uvezanoj knjizi krštenih stoji: Liber baptizorum Parochiae Comussinae anno 1775. (knjiga krštenih župe Komušina god. 1775.). Popis katoličkog stanovništva u župi Komušina načinili su biskupi: Pavao Dragičević 1743. i Marijan Bogdanović 1768. Od 1637. imamo i popis župnika i kapelana na službi Kuzmadanja, a kasnije Komušine. Do 1900. god. župom su upravljali oci franjevci, a poslije dijecezanski svećenici (narod ih zove petrovci).
Svaki od ratova u 20. stoljeću ostavljali su posljedice u ovom kraju. Nakon prva dva svjetska rata, unatoč gubitaka, Komušina se oporavljala. Na svoj način je proživljavala ekonomsku krizu i ekonomsku emigraciju sedamdesetih godina 20. st. U Domovinskom ratu Komušina je do temelja razorena. Povratak je usporen. Sada se diže iz pepela. Sve je u Božjim rukama i Marijinom zagovoru.