O župi
Župne crkve u Komušini
Priredio: dr. sc. Ivo Balukčić
Prvi do sada poznati spomen župe Komušina koja se nekada zvala Kuzmadanje (Kusmadanie), nalazi se u popisu samostana i župa godine 1623.godine nekad pripisivan provincijalu Pavloviću. Fra Bazilije Pandžić je međutim tvrdi da je to djelo dvojice franjevaca bosanske provincije, fra Grge iz Neretve i fra Pave Papića Sarajlije. U ovom izvješću nema detaljnijih podataka o župi tako da se ne spominje ni crkva. Drugo izvješće nalazimo u kod biskupa Lučića: "Isto tako dana 27. rujna 1637 u mjestu Komušina u kojem nema crkve i spada pod samostan Banski Dvor (Sutjeska), a kršćanima dijeli sv. sakramenta fra Andrija Kovačić. Ovdje sam u tri navrata u župi koja se zove Kuzmadanjska, pod svetom misom obučen u biskupsko ruho u prisutnosti sedmorice fratara - ovdje mnogi starci rekoše da nikada biskupa nisu ni vidjeli - podijelio sam sakrament Sv. Potvrde muškim i ženskim vjernicima na broj 1454.".
I u naredna dva izvješća ono iz 1655. biskupa fra Marijana Maravića u Rim, spominje se župa Kuzmadanj i ono iz 1675. fra Nikole Olovčića - Ogramića, koji je osobno je pohodio župu i našao župnika koji "po šumama i drugdje služi Misu", nema spomena o crkvi. Iz ovog posljednjeg doznajemo da je župa imala 2050 vjernika od kojih biskup krizmao 1843.
Prva župna crkva u Komušini
Crkvu je započeo graditi Fra Dominik Ćurić rodom iz Borovice, bio je župnik u Komušini od 1855 do 1860. godine, a dovršiti će je fra Stjepan Jurić podrijetlom iz Donje Mahale, župa Tolisa, koji je župnik u Komušini bio od 1860. do 1862. godine. Fra Stjepan Marković rođen u Čanićima kod Tuzle, vodio je župu Komušina od 1876. do 1883. godine i započeo je graditi zvonik kojega će dovršiti fra Blaž Ikić koji je bio župnik Komušine od 1883. do 1888. Fra Mijo Riješnjak upravlja župom od 1888. do 1895. godine. Nabavlja kip Srca Isusova i krstionicu te obnavljačudotvornu sliku Gospe Kondžilske. Vlč. Josip Skalec, župnik u Komušini od 1902. do 1905. drugi je dijecezanski svećenik (u narodu zvani petrovci, prvi je Anto Šunjić župnikovao samo godinu dana 1901.) koji nakon ponovne uspostave redovite crkvene hijerarhije 1881. godine i dolaska za nadbiskupa u Sarajevo dr. Josipa Stadlera vodi župu Komušina. On u crkvu stavlja lijepu željeznu pričesnu ogradu, te nabavlja za crkvu harmonij. Vlč. Tadija Mihačević župnik od 1912 do 1939. godine, dograđuje niski zvonik župne crkve. Nakon što je Austrija pokupila po Bosni skoro sva zvona za izlijevanje ratnih topova za Prvi svjetski rat, on 1925. nabavlja novo zvono teško 700 kg. Daje izraditi lijepe crkve klupe kod ondašnjeg poznatog stolara Ernesta Wendla te dvije ispovjedaonice. Vlč. Stjepan Sokolović koji je bio župnik u Komušini od 1954. do 1967. obnovio je župnu crkvu, nabavio mramorni oltar i svetohranište. Crkvu je posvetio nadbiskup Marko Alaupović. Vlč. Zvnko Petrović, župnik od 1967. do 1978. potpuno obnavlja crkvu izvana i iznutra.
Sadašnja župna crkva
Novu crkvu u Komušini započeo je graditi 4. svibnja 1982. godine preč. Pero Pranjić. Blagoslov kamena temeljca obavio je nadbiskup Marko Jozinović 15. kolovoza 1982. godine. Crkvu su nastavili graditi vlč. Žarko Vujica i preč. Anto Meštrović, a nakon rata do kraja obnovio i uredio izvana i unutra vlč. Marko Mikić. Crkvu je posvetio dr. Pero Sudar, pomoćni vrhbosanski biskup. U crkvi sečuva ičasti Čudotvorna slika Bl. Dj. Marije na nebo uznesene - poznata pod nazivom slika Gospe Kondžilske. Vitraj iznad glavnog oltara u svetištu i postaje križnoga puta, počevši od Isusove molitve u Getsemanskom vrtu pa do Uskrsnuća izradio je bosansko-hercegovački umjetnik Anto Mamuša. Vrijedno je spomenuti i kip Srca Isusova koji ima svoju stogodišnju povijest. Što je za ove prilike ratnih stradanja značajan vremenski period.