Pad Komušine
Pad Komušine
Priredio: Anto Ćosić
Godina 1992. ostat će zabilježena kao posebno tragična u povijesti Komušine. Izbijanjem rata u Hrvatskoj postalo je svima jasno da će rat zahvatiti i prostore Bosne i Hercegovine. Samo je bilo pitanje dana kada će to dogoditi. Posebno otegotna činjenica za Komušinu bila je što je ogromna većina vojno i radno sposobnih ljudi sa našeg područja radio van općine Teslić, uglavnom u Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji i Njemačkoj, te se iz opravdanih razloga nisu mogli uključiti u kvalitetniju i organiziraniju obranu Komušine. Tijekom svibnja 1992. provokacije Srba na ovom prostoru postajale su sve učestalije; postavljaju se ultimatumi Hrvatima od strane srpskih vlasti, uhićuju se civili hrvatske nacionalnosti, miniraju hrvatski automobili i objekti, događaju se pucnjave oružjem u hrvatskim mjestima i drugi smišljeni događaji koji su svakodnevan život činili nemogućim.
Početak oružanog sukoba u komušanskom kraju je dočekan s tek 500 boraca od kojih mnogi nisu bili naoružani, a i pomoć koja je stizala bila je nedostatna protiv znatno jačeg, brojnijeg i naoružanijeg neprijatelja. Već 25. svibnja dolazi do oružanog napada na G. Komušinu, ali napad je odbijen i dolazi do uspostavljanja linije obrane u dužini od 15 km. Dana 07. 06. 1992. dolazi i do napada iz pravca Teslića prema Studencima te se linija obrane povećava na 45 km. Iako, u počecima ohrabreni i uspješni u obrani Komušine, branitelji sve više osjećaju umor, iscrpljenost, nedostatak oružja i ljudstva. Dana 3.8. 1992. godine počela je velika i silovita neprijateljska ofenziva po svim crtama obrane. Napadi su odbijani sve do 10. kolovoza kada neprijatelj probija linije obrane i zauzima sve značajnije kote. Zbog nemogućnosti daljnjeg pružanja efikasnog otpora tog 10. kolovoza 2008. donesena je odluka o povlačenju preko Dubrava i N. Šehera prema Žepču. U obrani Komušine i hrvatskih mjesta u općini Teslić svoje živote je dalo 52, a ranjeno 220 branitelja.
