O župi

Župski objekti
Piše: Anto Ćosić

Stara crkva, izgrađena na jednoj uzvišenoj koti imala je predivan položaj i pogled, ali je tlo nestabilno te je uzrokovalo popuštanje temelja. Crkva je izgrađena u tursko vrijeme (1860.) od lošeg materijala. Bila je malenih dimenzija te nije više mogla zadovoljiti pastoralne potrebe vjernika. Uz već dotrajalu i trošnu crkvu, sličnog stanja je bila i župna kuća kao i ostali popratni objekti te je doista postojala potreba za novom župnom kućom i crkvom. Na toj istoj lokaciji nije bilo moguća gradnja novih objekata, te je tražena nova lokacija. Od stare crkve očuvano je do danas je samo dio kamenog prezbiterija. Plan je zaštiti i urediti ostatke stare crkve i tu postaviti spomenik poginulim u Domovinskom ratu kao i svim ratnim žrtvama Komušine. To brdo će biti komušanska KALVARIJA. Uskoro će biti napravljen projekt kojega ćemo vam na našoj stranici pokazati i tražiti donatore za izgradnju. Taj projekt na lokaciji stare župne crkve će biti doista nešto predivno za cijelo ovo područje.

U vrijeme župnikovanja vlč. Pere Pranjića, započela je u svibnju 1982. god. izgradnja nove župne kuće i crkve u Komušini na lokaciji Šiljevača koja je ispod brežuljka stare župne kuće i crkve, a iste godine na sam blagdan V. Gospe bio je i blagoslov kamena temeljaca za novu crkvu. Ovu novu lijepu crkvu je projektirao ing. Jerko Bošnjak. U prosincu 1982 godine župu je preuzeo vlč. Žarko Vujica te nastavio s radovima na izgradnji i uređenju crkve. Pred Veliku Gospu 1983. župnik se preselio u novu župnu kuću koja još uvijek nije bila u potpunosti završena. U novoj crkvi je euharistija slavljena u početku u kripti crkve, a prvo euharistijsko slavlje u novoj crkvi bilo je 04. 12. 1988. godine. U kolovozu 1992. crkva je miniranjem zvonika stradala te je dugo vremena služila kao štala obližnjim srpskim stočarima. Istu sudbinu doživjela je i župna kuća. Zvonik stare crkve je također u ratu porušen. Budući su svi vjernici ove župe protjerani, povratak je dosta dugo bio potpuno onemogućen. Prvi svećenik, imenovan za upravitelja župe Komušina, koji je pokušao organizirati povratak bio je vlč. Pero Brkić 1998. Ubrzo je imenovan župnik vlč. Robert Ružić koji je župu preuzeo 17. 06. 1999. On se nastanio u župnoj kući u Komušini te nastojao oko materijalne obnove. S njim su stigli i prvi povratnici. Bilo je to teško i mučno vrijeme, ali zahvaljujući ovom mladom i hrabrom svećeniku, obnova je nezaustavljivo počela. Njega će naslijediti 28. 09. 2000. vlč. Marko Mikić koji će nastaviti s obnovom župne kuće, crkve i kapele na Kondžilu. Za vrijeme ovog župnika najvećim dijelom je obnovljena sadašnja crkva i župna kuća. Uz obnovljenu župnu kuću i crkvu izgrađeni su i novi toaleti za vjernike te garaže i pomoćne zgrade.

U crkvi od umjetnina za sada imamo: Čudotvornu Gospinu sliku - original, Malu Gospinu sliku koja je kopija velike i rad je umjetnika gosp. Ante Mamuše, Križni put - slike na platnu, rad gosp. Ante Mamuše, vitraj u prezbiteriju crkve s motivom Posljednje večere - rad gosp. Ante Mamuše.

Od vrijednih stvari župa posjeduje i stare matice:

Matice krštenih (rođenih)

U dva sveska starih matica nalaze se matice krštenih. Jedan je formata 23X16,5 cm i obuhvaća period od 18. 07. 1757. do 20. 03. 1776., te svezak 31,5 x 22,5 cm od 18. 03. 1798. do 17. 10. 1852. Upisi su vršeni velikom pažnjom i točnošću. Iz njih doznajemo ime djeteta i obitelj u kojoj se rodilo, ime oca, majke i kuma, odnosno kume, uvijek uz oznaku sela i nadnevka krštenja. Mnogo puta doznajemo iz kojega sela, odnosno kraja doselio otac ili majka ili kum djeteta.

Matice umrlih

Datiraju od 28. 07. 1757. do 20. 08. 1766. Ovdje su podaci najoskudniji. Ne upisuje župnik nikakvih pobližih oznaka pokojnika, ni čiji je sin, ni koliko godina je imao ni dana smrti.

Matice vjenčanih

Sadržane su u dvije knjige. Prva je uvezena kožom u knjigu formata 27,5 x 17 cm. Obuhvaća period od 29. 10. 1757. do 02. 02. 1766. Druga u lošem vezanom svesku formata 31,2 x 10,6 cm. Obuhvaća razdoblje od 3. 11. 1776. do 22. 02. 1805. U prvom svesku sve je pisano bosančicom.

Na brdu Kondžilu je obnovljena kapela i zvonik koji su u proteklom ratu stradali. Kuća za svećenike na Kondžilu je potpuno uništena i ona će zbog budućeg uređenja Svetišta biti uklonjena sa sadašnje lokacije i graditi će se na drugoj lokaciji. Donacijom Vlade Republike Hrvatske asfaltiran je put od Slatine do pod brdo Kondžilo u dužini od 3,5 km.

Župa ima 6 grobalja:

• Gaše
• Slatina
• Šiljevača
• Krš
• Jame
• Podkondžilo

Kapele u grobljima su u ratu sve uništene, ali su sada obnovljene. Groblja se nekoliko puta godišnje čiste.

Gornja Komušina

Zbog pastoralni potreba i velike udaljenosti vjernika G. Komušine od župne crkve, vlč. Pero Pranjić zakopao je temelje za crkvu u Gornjoj Komušini 24. 09. 1979. godine. Crkva sv. Petra i Pavla završena je 19. 10. 1980. i započeto je sa svetim misama. U početku je ova crkva bila filijala župe Komušina. 24. 10. 1982. u župu dolazi prvi župnik Gornje Komušine vlč. Ivan Mlikota. On se privremeno nastanio u vjeronaučnoj dvorani, a vrlo brzo će biti izgrađen i župni stan. U ratu je i župna kuća i crkva do temelja srušena. Za sada su očišćeni temelji crkve te izgrađena i pokrivena župna kuća koja još nije uređena. Čeka bolja vremena.

Župa Gornja Komušina ima dva groblja:

• Metaljka
• Kovačevine

U oba groblja kapelu su u ratu oštećene te su sada obnovljene. O ovoj župi za sada duhovno skrbi župnik iz Donje Komušine. Na prostor župe Gornje Komušine se za sada vratio malen broj vjernika te sa povratkom većeg broja vjernika i Gornja Komušina će dobiti vlastitog župnika.